Pobjegla si
Iz srca moga
Glavom bez obzira
Ostavljajući
Sama
Anđela
Svoga
Što ga rodi
U modroj
Sjeni
Lovćena

Gurnu
Tako
Viteza
Koji te
Voljaše
Svim
Beskrajem
Svemira
I boraše se
Za tebe
Svom hrabrošću
Što mu je
Goro
Majko
Dade
A onda
Pobježe
Ostavljajući ga
Sama
U vrtlogu
Mračnom
Svih
Tvojih
Gada
Ti
Prevarantkinjo
Neiskaziva

Zaludu ti
I kape
I nošnje
I gusle
I grobovi
I rađanja
I bojevi sveti

Zaludu ti
Vjekovi

Sve je to
Bižuterija
Na starom vratu
Jedne
Prostitutke
Jer to si ti
Današnja
Goro Crna

I ne vraći mi se
Više nikad

Kapija je moja
Divna
Za tebe
Lažljivice
Gnusna
Zanavijek
Zatvorena

Ja nijesam
Zastava tvoja
Nego sam
Barjak
Dobra
Kojeg u tebi
Nema

Uništila si ga
Planski
I vječno
I tako
Bez Sreće
Namjerno
Ostala

Jurim ti
U zagrljaj
Majko
Moja

Trčim
Da zagnjurim
Obraze svoje
Među
Dojke
Svete
Tvoje
Da ih ljubim
Srećan
Da sisam
Mlijeko tvoje
Nektar moj
Što mi Dušu dade
I iskru Božju
I Slobodu
Što u sebi nosim
I tako
Svakom vjetru
Divljem
Prkosim

Ratnik sam tvoj
Zemljo moja

Darovala si me
Planinama gordim
Jezerima krasnim
I dubokim
Rijekama
Kojim ravnih nema
Poljima plodnim
Borovima
I maslinjacima
I morem
Morem plavetnim
I toplim

Modro je sve Majko moja
Ljepotom se tvojom umiva

Modro
Osim crnih
Sinova i šćeri tvojih
U kojima više
Ni srca
Ni obraza
Nema

Ubijaju te

Volim te Zemljo
Gorski vijenče
Moj

LJUBAVI,
DAMARU SRCA I DUŠE
LJEPOTO LJUDSKA
DIVNA
KRASNA
NEBO NOĆNO
ZASIJANO BRILIJANTIMA ZVIJEZDA
JUTRO JUTARNJE
A CIK ZORO
KAD SE SUNCE RAĐA

JEZERO
MORE
RIJEKO

PLANINO
LJEPOTE
STRUNO ZVUKA
VIOLINE

SVE
TAMO JE ĐE TREBA
HARMONIJA
KASIOPEJA TI SI NANE
A JA OKEN TIHI
U KOJEM SE
OGLEDAŠ

TO SE ZOVE ISTINA
TO JE DAH GOSPODA
TO SE KAŽE RODENOV POLJUBAC
TO SE PJEVA PADE KOSA DO NIŽE POJASA
TO KOMPONOVA PEHLBEL NANE

I TU SAM TI IZVORE
U SVAKOJ PORI TIJELA
I BIĆA TVOGA
I TI SI U MENI
U SVAKOJ PORI
BIĆA I TIJELA MOGA

NANE
MI SMO LJUBAV

NANE
MI SMO LJEPOTA

NANE
MI SMO ĐERDAN DIVOTE

NANE
VOLIM TE

NA ĆILIMU SMO PRELIJEPOM
ONOME ŠTO LETI
KROZ ČAROBNU ZVJEZDANU NOĆ
NAD LOVĆENOM
I ORJENOM

I SRCA NAŠA GRIJE
NANE

Udjoh u Goru
Viskoko
Duboko

Dolje
Hučaše
Rijeka
Zelena
Pastrmke
Srebrne
Puna

Gore
Vođaše
Put
Klesan
U kršu
Željom
Gospodnjom

Iđaše
Put
Prema
Vrhu
Prema
Nebu
Modrom

Bijaše
Magla
Gusta
Mokra
Nebo se
Ne viđaše

Sve
Sivo
Bijaše
Kad
Najednom
Iz magle
Izroniše
Borovi
Vitki
Visoki
Ponosni

Propeše se
Iznad
Magle
Zeleni
Slobodni
I lijepi
Nikad ih takve
Vidio nikad niko
Nije

Uzdigoše se
Borovi
Željni
Neba
Slobode
Izroniše

Al moj
Narod
Nikad
Neće

Magla gusta
Je zastava
Njegova
Kojom
Se
Pred
Samim sobom
Pred Svijetom
I Gospodom
Jedan narod
Krije

Ne
Oni nijesu
Ja
Oni su Oni
Baloni
Što u zraku lebde
Ispunjeni
Lažima svojim
Kojima
Prodaju sebe
Lažući druge
Kako je
Laž
Njihova
Istina živa

I tako se rodi
Narod Lažova
Kakvog nikad niko
I niđe drugo
Nikad
Vidio
Nije

Uzalud su tu
I brda
I jezera
I rijeke divne
I planine strašne
Uzalud im more modro
Duše miluje
Jer
Duše Oni
Nemaju
I za njih Srca i Kičme
Ne postoje

Uzalud preci časni Njini
Za Slobodu
Ginuše

Stalno se smiju
I čim trepnu
Lažu
I još više
Kad ti srdačno
Ruku stegnu
Ili
Ne daj Gospode
Zagrle
Pa ti kažu
Da te vole

O hvala ti
Bože
Što me napravi
Da nijesam
Oni
Nego
Ja
Što stazama tvojim
Ponosan
Hodim
Ja
Sljedbenik Tvoj
A oni
Sinovi i šćeri
Sotonine
Ja
Čoek
A oni
Nesoj

Goro Crna
Oj
Oj
Oj

Oh
Kako hučiš
Moćno
Ljepoto
Ti
Žilo
Gospodnja
Ti
Modra
Ti
Zlatokosa
Ti
U kojoj se
Nebo
Zvjezdano
Ogleda
Ti
Nad kojom
Vrba tužna plače
Dok se labud veseli
Ti
Na čijoj obali divnoj
Prvi put
Nju
Caricu moju
Poljubih
I rekoh joj
Volim te
Dušo

Gledam te
I znam
Tečeš
Kako Gospod želi
Juriš sretnau zagrljaj vječni
Moru plavom
Majci našoj
Ljepoto

A kuda teče narod
Naš
On želi i teče
Suprotno
Uz planine svete

Za njega je Njutn
Na jabuku pao
Ne nikako jabuka na njega
Lagao je Kopernik
Nije zemlja
Okrugla
Ploča je to
Po kojoj se valjaju
Kao u brlogu

Gledam ih
Kako teku
Uzbrdo
Rijeko moja
Svjesni
Da sve Gospodnje
Tako ruše
Sretni
Što zlo čine
I nesreću
Djeci svojoj
Rade

Pretvorih se u vrbu što plače

Rijeko
Sestro
Moja

Zastave njihove
Bijahu
Nekad
Sjajne
Slavne
Junačke
Čojske
Bjehu
Prave

Čarobna
Zastava
Njihova
Vijorila se

Krst
Časni
I Sloboda
Zlatna
Na njoj
Pisaše

Lepršao je
Ponosno
Barjak
Strašni
Iz boja
U boj
Na jarbolu
Poštenja
Ljudskog
Koje
Krasilo ih je
Razvijana
Pjesmom Slobode
I vjere
Zastava
Bijaše

Potomci njihovi
Dodira sa tom zastavom
Nemaju

Ne zanima njih
Istina
Pravo
Čast
Vjera
Ni Sloboda zlatna
Ni Domovina

Na njihovoj
Zastavi
Danas
Ispod krila
Orla divnog
I krakova zlatnog
Krsta Isusova
Naduvanoj
Drskošću
I bestidom
Da čitavi
Svijet
Sve to
Vidi
Na njoj
Piše

Laž
Pljačka
Prevara
Podaništvo
Kukavištvo
Izdaja
Poltroni smo svi

Budi vječna
Mafijo
Slobodo
Naša

Volimo te
MI

Dobijahu nekad
Ordene za hrabrost

Kažu
Junaka takvih
Kao predaka njihovih
Rijetko bješe
Neđe drugo

I ja vjerujem
Tim pričama guslarskim
Jer istinitije
Od stiha
Pjesnikovog
Bijahu
Priče
I bitke opjevane
Što ih potomstvo
Na grijeh svoj zaboravi
Izbrisa
Pod ćilim zabi
Da te pjesme
Stare
Potomstvo današnje
I potomstvo jučerašnje
Ne nerviraju

Ma ko će na pamet
Učiti Istinu
Ili je govoriti
Ili ne daj Bože
Za nju se boriti

To mogu samo budale
A potomstvo nije glupo

Umjesto boja za Slobodu
Umjesto tuče za Istinu
Umjesto juriša za Pravdu
Umjesto junaštva za Čast
Potomstvo je pametno
Ono je za Snalaženje
Ono je za Podaništvo
Ono je za Uvlačenje
Ono je za prazno Lelekanje
Ono je za lažnu Radost
Ono je za prazna Saučešća
Ono je za otvorenu Pljačku
Ono je za Ljubav lažnu
Ono je za Zločin
Ono je za Laž
Ono proklinje i mrzi Istinu
I nosioce njene

Gospod je za njih karikatura
Televizijski ekran
Turbo folk

Svaki lažov
A premnogo ih je
Svaki Gad
Sa ulice
Idol je njihov
A kad Gad ima vlast
I pljačkaš je
I ubica
I lažov
I dodaj
Što gođ hoćeš

Gospod je to Njihov

Vječiti
Don

Slika je ovo
Naroda
Moga
Kojeg

Uzalud
Voljeh

Propade
Voljom svojom
U bestrag

A gore
Na površini
Na stopama njegovim
Kopriva
Raste

A ja
Plačem

Dušo Srce Ljubavi moja
Grlim te i ljubim najnježnije Nane
Mala moja
Evo mene s Tobom
Evo mene
U Tebi

To smo mi Nane
Jedno i jedino
To smo mi mala
Sve što možemo zapjevati
I zaplesati
I misliti
I postati onaj Rodenov Poljubac

Srećo moja

Ližem te i ljubim
Tebe nježnu lijepu razodjevenu i strasnu
Dlanovi su moji na dojkama tvojim
One nam pjevaju

To smo mi nane
Najljepša pjesma Svemira
Najljepše platno Botičelija
To smo mi nane naslikani kičicom Vermera
I kamerom fon Trira
To smo mi nane
Van Gogovo Žitno polje
To smo mi Nane
U snu
Modiljanija

To smo mi Nane
To je Ljubav naša
To je pogled ljubavni sa Žvinja Srećo
To smo mi Nane
Ono more modro
Sa radosnim i čarobnim jedrenjacima i barkama
To smo mi nane što pjevajući spavamo sad sad i sad Nane,
To smo mi u Sreći našoj Nane
To smi na oblaku onom krasnom
Zagrljeni sjedimo i gledamo ljepotu našu
Kolijevku izvajanu
Majku našu od Montenegra,
I Taru ti stavljam evo
Oko vrata divnoga
Kačim ti ogrlicu nenadmašnu
Srećnu raspojasanu
Onu koja nam veze slapovima
Da je Gospod čuje
Ah ljubim vas
Andjeli moji

Volim te kraljice spartanska
Nožice ti ljubim
One prstiće tvoje što klavir sviraju
One prste divne što Baha u dušu znaju
Njih što sanjaju i vole
Kad ti šapćem
Pade kosa do niže pojasa
Čelo ti je ljepše od mjeseca

Klanjam ti se
Kraljice
Moja
Ja
Paris tvoj
I pjevam Ti

Volim Te…

Ne
Nemaju oni oči
Ni kapke divne
Ni podočnjake krasne
Samo nos
Koji im razdvaja
Na dvije bande
Proreze tanke
Uske
Duboke
Kanjone mračne
Puškarnice dvije
Kroz koje oni
Zure u svijet
I lažu sebe
Da ga vide

Iz kanjona tog
Mračnog i dubokog
Iz puškarnica ovih
Uskih i bezdanih
Cijevi puške vire
Da vas smaknu
Kad im se učini
Da laži
Pljački
Krađi
Njihovoj
Smetate

Cijevi te ubilačke
Očima svojim
Oni zovu
I kad lažno ljube
I kad stvarno
Ubijaju

Nikad kraja
Majko moja

Gospode naš
Spašavaj